Arnel Šaran ŠarićGames People Play

Super Meat Boy ili kako razbiti i tastaturu i joystick u napadu gejmerskog bijesa stare škole

Neki će se sjetiti Castlevanie kao najteže igre sa kojom su se susreli. Drugima će na pamet pasti Ghosts’n’Goblins, jedan od najtežih naslova Super Nintenda. Šta je zajedničko za ova dva primjera? Zajednička je činjenica da smo veoma često u napadu (ne)osnovanog bijesa bacali joysticke (počelo je sa Super Nintendom, koliko se sjećam) i divljali, a onda bi se pet minuta kasnije ispuhali i nastavili igrati. Slavlje kad bi prešli određeni nivo bilo bi pandan spuštanju na mjesec (s tim što se jedno desilo, a drugo nije).

Super Meat Boy, indie atrakcija gospode Edmunda McMillena i Tonyija Refesa započela je svoje postojanje kao super viralna Flash igra na stranici Newsgrounds.com gdje ju je odigralo više od osam miliona ljudi, što je navedenoj ekipi dalo podstreka da osnuju kuću Team Meat i Mesnog Dečka dovedu u formu prave igre.

Super Meat Boy je ultra slatka, ultra nasilna i ultra frustrirajuća arkadna igra koja će zadovoljiti i one povremene gejmere, ali i one koji godinama sjede i provode vrijeme uz televizore ili monitore. Meat Boy na svakom nivou mora osloboditi svojud djevojku Bandage Girl koju je zatočio zli Dr. Fetus, fetus u tegli koja izgleda kao mech robot, a nosi cilindar i monokl. Ako vam ovo nije dovoljno morbidno, Meat Boy je upravo to što ime sugeriše – kockica mesa. I to veoma slatka kockica mesa.

Kroz više od tristostinjak nivoa Meat Boy mora uspjeti što brže doći do Bandage Girl, a prolazak pored opasnosti koje vrebaju u oblicima hrpe šprica, motornih pila, cirkulara i sličnih objekata čiji je cilj da od kockice mesa naprave faširano meso zahtijevat će od vas savršene, vremenski usklađene akcije. Tajming poteza u igri u kojoj opasnost vlada na svakom mjestu, a goni vas i činjenica da vrijeme prolazi iziskuje maksimalnu koncentraciju, a autori igre i predlažu korištenje joysticka zbog lakšeg navigiranja. Iako sam i ja lično ljubitelj joysticka, komande na tastaturi su veoma lijepo raspoređene i nećete imati problema sa istima. Igra se proteže na pet svijetova (plus warp zone i dodatni tajni  nivoi) koji su podijeljeni na dnevne i noćne nivoe, gdje se raspored zamki bitno mijenja. Neki od najuzbudljivijih nivoa su boss nivoi gdje jedna milisekunda znači razliku između pobjede ili poraza, drugim riječima, morat ćete razmišljati unaprijed o svakom svom potezu, te će biti potrebno čak i da nekoliko puta izgubite život kako bi se bolje upoznali sa infrastrukturom nivoa. Zabava će jako dugo trajati ukoliko želite da dobijete najvišu ocjenu na svim nivoima (prelazak nivoa za manje od zadatog vremena) i da skupite sve zavoje. Sakupljeni zavoji vam donose dodatne likove iz drugih igara kao što su Minecraft, Machinarium, Bit Trip i VVVVVV.

Grafika igre je dvodimenzionalna, u crtanom stilu, te je nešto najslađe što sam vidio u jako dugo vremena. Nasilna strana igre je ona u kojoj svaki put kada izgubite život, ostaci vašeg prošlog tijela u vidu mlazova krvi ofarbaju zidove, pa će vam to pored grafičkog ukrasa, savršeno pomoći i da skontate gdje griješite.

Muzku za igru je skladao Danny Baranowsky, a sama muzika zaista prati suludi tempo igre koji ne jenjava ni u jednom trenutku. Kako nisam previše upućen u žanrove moderne elektronske muzike, muziku Super Meat Boya stidljivo ću okarakterisati kao nabrijavajuću elektronsku muziku koja inkorporira sve, od techna do drum’n’bassa, a ima i gitara tu i tamo. Sve ima onaj dobri stari retro šmek koji je nama starudijama značio jako puno; nema kakve emocije ti ne može izazvati osmobitna kompozicija! Soundtrack je zaista podug, a dostupan je i za kupovinu odvojeno od igre iako predlažem svim gejmerima da sačekaju popuste na Steam mreži (novogodišnja i ljetna rasprodaja) gdje se po jako jeftinoj cijeni prodaje komplet igre i digitalnog MP3 albuma sa svim pjesmama iz igre.

Vratit ću se još jednom na težinu same igre. Ona je zapravo mač sa dvije oštrice. Iako će igra biti privlačna, kao što sam i ranije napomenuo, čak i igračima koji nisu hardcore orijentacije, većina takvih će najvjerovatnije odustati prije odigravanja nivoa sa trocifrenom oznakom. Ovo je igra koja svojim štihom, atmosferom, ali i težinom podsjeća na Castlevaniju, Ghosts’n’Goblins, kao i mnoge druge SNES klasike koji su znali toliko iznervirati čovjeka da slijedi ono neizbježno: vrištanje i razbijanje eksternih komponenti igraćeg sistema. Moram upozoriti ljude na ovo jer i sam sam poprilično nervozna osoba, a danas niko nije u stanju da plaća razbijene stvari.

Slatka grafika, zarazna igrivost, dodaci, odličan soundtrack i retro štih čine Super Meat Boy jednim od najboljih arkadnih platformera koji su sletili na naše igraće platforme u zadnjih deset godina. Ovo će najviše cijeniti igrači iz devedesetih, ali i nove generacije koje shvataju da za dobru igru nije potrebno 8 GB rama, već igrivost. Čuvajte tastature i joysticke!


Broj igrača:
1
Razvojna kuća: Team Meat
Platforme: XBox Live Arcade, Windows, Mac OS X, Linux
Godina izdanja: 2010

autor: Arnel Šaran Šarić