Arnel Šaran ŠarićGames People Play

ANNA: Strava usamljenog mlina

Skromno nazvana po onoj za kojom glavni lik žudi, Anna je najnovija horror avantura iz prvog lica u stilu igara kakve su Amnesia i serijalom Penumbra. No postoje tu i neke sitne razlike… na štetu Anne.

Igrači i igračice preuzimaju ulogu muškarca koji se sjeća svoje davne ljubavi Anne. U zadnje vrijeme sanja poprilično čudne snove, pa ga psiha nagna u potragu za Annom. I tu igra počinje, u zelenom vrtu ispred starog mlina sakrivenog negdje u talijanskim planinama. Već sama prva zona igre otkriva većinu negativnosti koje igra nudi, ali i dosta pozitivnih stvari. Mlin izvana izgleda odlično i jednostavno ima šmek evropskog, a posebno talijanskog. Ne znam zašto, ali sve vrijeme me prati osjećaj koji imam kada gledam talijanske giallo filmove i čitam Dylan Doga. Pomaže i činjenica da je nezavisna kuća Dreampainters kojoj je Anna debitantsko ostvarenje integrisala u igru i dvije audio opcije, englesku i talijansku, pa sam ja igrao slušajući talijanske glasove.

Iako je sve lijepo dizajnirano, primjeti se da grafika baš i nije bila glavna opsesija Dreampaintersa pri kreiranju igre, ali poznato je da horror fanovi najviše cijene atmosferu, pa im se u jednu ruku može oprostiti poprilično kockast dizajn, kao i suludo korištenje palete boja koja ponekad nakon duže seanse igranja zna uzrokovati glavobolju. Grafička rješenja u kombinaciji sa engineom igre uzrokuju i manju količinu bugova tipa zaglavljivanje u zidu, ali ja nemam problem sa time (ukoliko se mogu izglavit udaranjem po tastaturi), tako da im to i ne uzimam za zlo.

No teško da se razvojnom timu mogu oprostiti poprilično loše kontrole; kombinacija miša i tastature, koliko god pokušali namjestiti osjetljivost miša i kratica na tastaturi i nije baš najbolje sređena, tačnije rečeno, zaboravite na mijenjanje kontrola tastature, a podesivost brzine i osjetljivost pointera je više kozmetika nego korisna opcija. Pointer miša dok pretražujete sobu klikom poprilično je nezgrapan, spor i neprecizan, kada kliknete na nešto, dobijete opciju da koristite, istražite ili pokupite, pa onda opet kretanje mišem, pa onda klik, pa ako niste dobro kliknuli, vrati vas nazad u igru, pa klikaj opet… zna biti poprilično frustrirajuće.

Nervira i sporo kretanje glavnog lika koji se kreće kao da mu je neko pucao u koljena, slomio dvije noge i stavio ga na štake bez gume na dnu da hoda po ledu, pa je oprezan. Na samom početku i nije toliko naporno, kasnije zna nervirati i to grozno.

Možda najveća mana Anne je frustrirajuća težina potpune iracionalnih i nelogičnih zagonetki. Tako nešto smo pronalazili godinama u point ‘n’ click avanturama, ali ovdje ubija u pojam i želju za igrom i atmosferu. Po mišljenju ovog recenzenta, težina zagonetki u ovakvim naslovima trebala bi biti srednje teška, kako ne bi ometala razvoj priče i uživljavanje u radnju. Jedan od primjera budalaštine: upaljačem spalite ritualni nož koji onda dobije oznake zmije te njime zasječete stablo koje krvari, a koje je izraslo nakon što ste sjeme biljke ubacili u potok nakon što ste korjenje drveća izraslo iz zidova posuli pepelom preostalim od spaljenog dječijeg srca, te tek onda zapalili. Vidite o čemu pričam?

No da ne bude da samo udaram po negativnim vrijednostima Anne, Anna ima zaista fin soundtrack koji je dostupan potpuno besplatno ukoliko igru kupite preko Steam mreže. Talijanski kompozitor Alesandro Monopoli stvorio je melanholičan, tužan soundtrack kojem je jedina mana što ga Unity, engine koji pokreće igru, svira kada se njemu prohtije ili kada su neki važni događaji. Da je timing bolje riješen, igra bi puuuuno više dobila na atmosferi.

Kako je Anna bazirana na stvarnim lokacijama i nekim elementima talijanskih mitova i folklora, atmosfera je poprilično dobro sređena i konstantna. U jednom trenutku opada kada shvatite da vas ništa ne može ubiti, već da prolazak kroz igru i dolazak do jednog od tri moguća kraja zavisi samo o rješavanju zagonetki.

Kada sagledamo sve zajedno, za cijenu od šest eura koliko igra košta, igrači dobijaju avanturu iz prvog lica sa horror elementima, sjajnim soundtrackom, prosječnom grafikom i ultra frustrirajućim i teškim zagonetkama koje nisu logički povezane ni na koji način. Samo  za najtvrdokornije ljubitelje igara kakve su Amnesia i Penumbra, ostali će odustati, pa meni spominjati majku što sam ih nagovorio.

Broj igrača: 1
Razvojna kuća: Dreampainters
Platforme: PC
Godina izdanja: 2010

autor: Arnel Šaran Šarić