Arnel Šaran ŠarićGames People Play

Castle Crashers: K’o Final Fight… samo bolje!

Kako sve što je retro doživljava ponovni procvat u našem vremenu, sudba revitalizacije nije zaobišla ni karakteristični i jedan od najpopularnijih žanrova igara devedesetih – arkadni beat’em’up koji smo najčešće  vezivali za one automate, žderače kovanog novca koji su dolazili sa cirkuskom šatrom i donosili radost. No između naslova koji na ovaj ili onaj način slave button mashing i tučnjavu podijeljenu na nivoe, uveliko se izdvaja jedan naslov – Castle Crashers.

Castle Crashers je već stara vijest za vlasnike konzola: originalno se pojavio u XBox 360 verziji 2008. godine, a onda je osvanuo 2010. godine na Playstationu 3. 2012. godina donijela je Castle Crashers i u verziji za Steam mrežu, tj. vlasnike PC-ja, ali i MAC operativnih sistema.

U fiktivnom carstvu zli čarobnjak otme vrlo vrijedan dragulj i nekoliko princeza, a stari, mudri kralj pošalje svoju četvoricu vitezova da se bore i povrate dragulj i princeze. Igrači imaju priliku izabrati jednog od četiri viteza koji se u početku razlikuju samo po boji. Igranje donosi i element RPG-ja, vitezovima raste iskustvo, te je moguće XP poene raspoređivati na jednu od četiri karakteristike: brzinu, magiju, snagu i zdravlje. Igranjem se može otključati više od dvadeset i pet igrivih likova, kao i preko četrdeset različitih oružja od kojih svako ima svoje karakteristike, tako da iskustvo igranja nikad neće biti isto. Pored oružja, moguće je koristiti i magije, a svaka je impresivna i opasna na svoj način.

Samačko igranje nije dosadno: neprijatelji su različiti, boss karakteri su zaista impresivni, plod najluđe mašte (OK, kad vas je zadnji put napadao kukuruz koji puca kokice i mačka koja prži laserskim zrakama iz očiju?) i omogućavaju različitih pristup i taktike ubijanja istih, a singleplayer igre ima sasvim dovoljno da vam ne bude dosadno, a da se i ne smorite. Svaki nivo možete ponoviti i igrati opet , a linearnost je na određeni način izbjegnuta shemom mape po uzoru na Super Mario World, gdje ako se sjećate, imate mogućnost birati koju mapu želite igrati sljedeću (naravno, od onih koje ste već posjetili i prekucali). I baš kao u jednom od nebrojenih nastavaka Super Maria, imate priliku i da zajašete životinje koje vam se tu i tamo pojavljuju na nivoima, te da ih iskoristite za oslobađanje bajnih djeva, a RPG moment je podebljan i činjenicom da u jednom trenutku imate priliku da udvostručite svoje moći usvajajući kompanjona-životinju, a svaka životinja ima svoje zasebne karakteristike koje će na određeni način odrediti i vašu igru. Moja preporuka je šišmiš, iritantni su u multiplayeru, grozota!

Grafika Castle Crashersa je možda i najdivnija stvar u vezi cijele igre. Sve je ručno nacrtao gospodin Dan Paladin i sve toliko slatko, šareno i unikatno da vas jednostavno uvuče u vaš svijet. Doduše, oči ponekad zabole, ali kad nas to nisu boljele dok smo igrali ovako frenetične igre?

Najjača snaga Castle Crashersa koja je doduše i slabost je multiplayer na PC-ju i MAC sistemima. Zašto? Multiplayer dopušta korištenje likova koje ste bildali u singleplayeru. Omogućava igranje mini igre u kojoj trebate što brže pojesti hranu u odnosu na vaše suparnike, kooperativno igranje kampanje koju ste već prešli dok ste igrali sami ili borbe u Areni koje su možda i najzanimljvije: pet modova igre omogućava vam klasični deathmatch protiv jednog do tri suparnička igrača, a postoje i uvrnuti modovi u kojima prvo morate uhvatiti kokoš koja leta po areni da bi imali mogućnost da udarate druge, ili morate kopati lopatom i tražiti skriveno blago, a pobjednik je onaj ko prvi skupi najviše blaga. Pa šta je onda slabost multiplayera? Slabost je to što ne postoje oficijelni serveri za igranje, ne postoji mogućnost pretrage servera, te ćete veoma često, skoro 90% vremena dobijati poruku “No Games Found” što je poprilično frustrirajuće. To se donekle da riješiti učlanjenjem u oficijelnu Steam grupu, kao i mnoge neoficijelne gdje se igrači dogovaraju za igranje. Pomaže i ako imate prijatelje koji imaju svoje kopije Castle Crashersa ili mogućnost da igrate iz vlastite sobe u hotseat modu sa društvom. Ponovo, sve to ne umanjuje činjenicu da bi se potraga za multiplayer mečevima trebala olakšati.

Sve u svemu, beat’em’up igra sa predivnom grafikom, sjajnim likovima, dobrim rokom trajanja, male veličine (nekih 200 MB) i kvalitetnim multiplayerom koji će potrajati sve dok imate živce da tražite ljude da igrate sa njima. Preporuka? Sve u svemu, DA!

Broj igrača:
 1-4
Razvojna kuća: The Behemoth
Platforme: PC, MAC OS X, XBox 360, Playstation 3
Godina izdanja: 2008/2010/2012

autor: Arnel Šaran Šarić