Arnel Šaran Šarić

Otac malodobnog djeteta, superjunak u borbi protiv gluposti i različitih -izama, ljubitelj inteligencije i rock’n’rolla. Najdraži mu bend Motorhead, svira Rickenbackera. Po zanimanju i diplomi novinar, po knjižici sa biroa: nezaposlen. Aktivno se bavi pisanjem o svemu što mu se svidi, a to uključuje film, igre, muziku i umjetnost koju smatra važnom i vrijednom predstavljanja. Rođen u Sarajevu, živi u Sarajevu, posebno ponosan na bendove u kojima svira, a to su Motherpig, Snake Eater, Deus Ex Carousel i Topheth. Mogao bi on o sebi do sutra jer je to specifična vrsta egotripera, ali nema se ni mjesta ni vremena…

6 comments
  1. Frenzy Spark Magazine | Recenzija igre: Bloody Good Time

    […] Recenzija igre: Bloody Good Time 02 May 2012 |     var fbShare = {url: 'http://frenzyspark.com/2012/05/02/recenzija-igre-bloody-good-time/',size: 'small',} Nedostatak kvalitetnog CD shopa i nedostatak slobodnog vremena (a vala i želje) spriječavali su me u igranju kompjuterskih igara dugi niz godina, no onda sam prokontao – ne moram radikalno ukinuti dobru zabavu sam sebi. Mogu jednostavno biti i nešto što se zove casual gamer. A onda sam otkrio Steam. I popuste. I sve je otišlo kvragu. Prije godinu i kusur obavio sam svoju prvu online kupovinu ikada i to preko Steama. Za neobično malo novca (4,99 €) kupio sam igru “Bloody Good Time” koju je izdao Ubisoft u oktobru 2010 za PC i XBox 360. BGT je mutiplayer FPS koji se bazira na svakom mogućem hollywoodskom stereotipu i klišeju, pogotovo onima iz B filmova. Upravo ti klišeji su me i natjerali da iskeširam lovu za igru. Kontam – ne može ne valjati. Priča se vrti oko suludog hollywoodskog režisera koji okuplja ljude na snimanju svog novog i ultimativnog slasher hita. Jedan od mladih i nadobudnih glumaca ste i vi, a snimanje filma je zapravo sami meč – zamislite da igrate snuff film. Da ne bi bilo samo dosadnog urokavanja, postoji više modova igre koji se smjenjuju u svakom meču, pa ćete dvije minute ganjati nasumično odabranu žrtvu, ali i čuvati se vašeg lovca (ne znate ko je, zato je i zabavno), onda ćete dvije minute morati krasti i što duže u svom posjedu zadržati statuu koja je parodija na dobro poznatu oskarovsku u King of The Hill mod fazonu… Uglavnom, meč od nekih petnaestak minuta je prožet različitim zadacima i neće vam biti dosadno. Pošto su danas u modi većinom super-realne pucačine koje zadovoljavaju svaki aspekt realnosti, od jačine metaka i trzaja pušaka, moram vas napomenuti da ovo nije ta vrsta igre. Sve je u crtanom stilu, kao da gledate animirani film, a i sam zvuk prati taj vizualni aspekt. Ono što sam prvi put vidio u nekoj od FPS multiplayer igara je koncept zadovoljavanja fizioloških potreba, tj. jela, pića, spavanje i uriniranja/defekacije. Svi dobro znamo da je snimanje filmova težak i naporan posao. Da bi bili uspješni u ubijanju / glumi, morate tu i tamo otići na toalet, jesti i odspavati, barem zadrijemati na kauču. Sve se to dešava usred borbe i bolje bi vam bilo da to radite jer što ste umorniji, sporije se krećete i lakša ste meta drugima. Ovo je sjajno integrisan koncept koji daje još jednu dimenziju online borbama. Ono što me se dojmilo je i sistem vrednovanja oružja u igri. Kako neko oružje postaje sve više korišteno od strane igrača, opada mu vrijednost, te ne dobijate dovoljno bodova za ubijanje istim. Svako malo, igra vas obavijesti koje oružje donosi najviše,  a koje najmanje bodova. Samim tim, igranje postaje kompleksnije i nepredvidivo, posebno u zadnjim trenucima meča. Oko dizajna oružja se baš i nije potrudilo, od onih standardnih kao što su sačmarice i revolveri, postoji i fin set hladnog oružja (katana, nož, bejzbol palica, sjekira…), ali i par čudnih oružja kao što su pištolj na ljepilo (zalijepi protivnika za pod) i uspavljujuća ovca na navijanje (uspava okolne žrtve). Već spomenutu stereotipnost, ali u dobrom smjeru Bloody Good Time donosi u vidu izbora likova sa kojima možete igrati, a tu su već uveliko na filmovima viđani napušeni skater, plavokosa bomba u kupaćem kostimu, machoidni plavi nabildani surfer, klaun psihopata, gothic cura… Dvije najveće zamjerke idu na račun broja mapa na kojima se igra (samo tri!) i smanjenu količinu grafičkog nasilja. Ova igra nema kap krvi što je stvarno, stvarnooo iritirajuće. Za ovo direktno možete okriviti Ubisoft, a ne razvojni tim Overlight. Ako je vjerovati ekipi po Steam forumu, Ubisoft je naprosto ubio ovaj razvojni tim krešući im budžet za igru sa četiri miliona na samo dva. Zato i samo tri mape i nedostatak generalne podrške i marketinške kampanje za ovu igru. Ipak, kad sagledaš sve zajedno, dobiti FPS shooter sa drugačijom temom i aspektima koji su stvarno neočekivani u ovako jeftinom naslovu, isplati se. Deset maraka ili ekvivalent u valutama u vašoj državi ste potrošili dosad i na gore načine. Izdavač: Ubisoft Plaforma: PC, XBox 360 Godina izdanja: 2010 Autor:  Arnel Šarić  […]

Comments are closed.